…moji prijatelji čitali ovaj blog, znali bi o meni nekoliko bitnih stvari:
1) ako se ne javljam na telefon, to je samo zato što ne želim da se javim
2) ako se ne javljam ni na mobilni telefon, to znači da ne pokušavaju narednih sedam dana
(minimum) da me zivkaju ni na kućni niti bilo koji drugi broj,jer ne želim da se javim
3) ako, ako i kada se javim, kažem da imam posla, to znači da ne želim da dodju kod mene i ubijaju vreme olajavajući komšiluk i ostatak sveta jer nemaju šta pametno da rade-ja uvek imam šta da radim
4) nikada, ali baš nikada me ne uznemiravati dugim i komplikovanim razglabanjima makar sat vremena od budjenja-za računarom sam
5) ako sam u gostima kod njih i kažem da žurim jer idem da čistim kuću, to znači da idem da igram igrice
6) ako se ipak javim na telefon jutrom i kažem da sam obukla jaknu i krenula napolje, to samo znači da sedim u zelenoj pidžami, roze tihotapkama i krmeljiva, pijem kafu i blogujem
7) ako ne pričam mnogo, to ne znači da sam trenutno nervozna, moje stanje je hronično, ja sam namćor
ako kažem da je neka ideja glupa, onda se ne šalim, tačno to i mislim
9) ako kažem da je nešto ružno, tačno to i mislim
10) ako im nešto i prećutim i otrpim, to ne znači da sam glupa, samo me mrzi da se raspravljam
Kad bi svi moji prijatelji čitali ovaj blog,iz mojih i tudjih postova i svih komentara izvukli bi uputstvo za lakše i prijatnije druženje sa mojom personom,a kad bih na ovih deset dodala još deset stavki koje prećutkujem, ja više ne bih imala prijatelje.
”Kad bi svi moji prijatelji čitali ovaj blog,iz mojih i tudjih postova i svih komentara izvukli bi uputstvo za lakše i prijatnije druženje sa mojom personom,a kad bih na ovih deset dodala još deset stavki koje prećutkujem, ja više ne bih imala prijatelje.”

Posebno ovo, ali i sve prethodno, bih mogla potpisati.
A koliko tvojih prijatelja iz RL zna za tvoj blog ?
Mojih jako malo. Baš zbog toga da ih ne moram trpiti na blogu kad već u stvarnom životu moram
A oni koji znaju za blog ne ostavljaju komentare već dodatna pitanja postavljaju mail-om
možda bi bilo zgodno da svako napiše svoje uputstvo za upotrebu…hej, dala si mi ideju!…mada, imam par prijatelja kojima ću, plašim se, morati da crtam…a i meni bi bilo lakše da imam njihova uputstva
često sam u dilemi šta i koliko reći…ne želim da uvredim, a ne želim da lažem prijatelje…
Kristina: ne zna njih mnogo…ne krijem, ali i ne pričam dok me sami ne “navataju”…iz istih razloga

Lost: pa nisi ti baš toliko lost, treba nam to uputstvo povremeno
biće, biće…čim se (s)nađem :)…vidiš da me ni ovi smajliji ne slušaju
Ne verujem … Ovo ko da sam ja pisao … Ne verujem … Samo mislim da sam ipak maaalo ekstremniji, kod mene nejavljanje traje i po dve-tri nedelje … Samo ja,komp,knjige i to je to … Ne verujem i dalje … znaci postoji jos neka izolir-traka sem mene … Meni to tihovanje bas prija i pizdim kad mi bliznji prebacuju i kritikuju me zbog toga … Ili kad mi dramosere sto dugo spavam, sto ne spavam kad se spava itd … Sta bre njih boli piiiip kad cu ja da spavam a kad cu da budem budan …
E ja mislim da sam dosadila i Vragu i Bogu pričajući o komentarima pojedinaca,
zašto se ne javljam,
zašto pišem blog,
a šta sam ja to mislila … tim postom,
a što sam nekog pljuvala,
a ko me iznervirao
a u koga sam se zaljubila,
a što se ne viđamo više svaki drugi dan
a što spavam popodne a banzam noću na net-u
a što …
a ‘bem im mater baš
‘oću reći, sve te razumem
jes, vala. mater svima.
takoc.
Jel to neki blogerski sindrom? Izleda da bi većina nas blogera mogla ovo da potpiše…
Mada, izeš te prijatelje za koje, ili kojima, treba uputstvo za upotrebu.