Zubima mu je presekla vene i okrečila stan u crveno. …..a, neee…to je druga priča…… Mrzim ujaka. U stvari, više ga ne mrzim. Od kad sam mu se osvetila. Od desete godine. Neki dobar psihoanalitičar grdne bi mi pare uzeo, ovako shvatih da je samoisceljenje dobar posao. Ovi novi Pampers-blogeri me vratiše u detinjstvo. Regreso-terapija je majka.
Imala sam četiri godine i novu, kao Sunce žutu haljinicu, „tratku“…. on je imao lopatu i malter. Onda sam ja plakala. On se smejao. Imala sam deset godina i ovlašćenje da gostima kuvam kafu…..on je hteo da je popije. Onda je on povraćao. Ja se smejala. Rivendž. Dve kašičice soli u kafi uspešno su osvetile lopatu maltera na haljinici. Oko za oko, so za malter. I onda je on postao neradnik. Za to sam ja kriva. Ne ’faća se lopate više. Trauma iz mladosti. Strah. Da ne dobije so u kafi. A, da: treba me ipak vezati. Definitivno.

3 коментара

  1. Dobro je i prošao. Mogao je posrkati ricinus sa kafom. :)

  2. gospodine, vozdra i tebi. :-)
    A ricinus bi dobio, al’ sam bila mala, imala sam samo deset…jbg.
    Mada…nikad nije kasno…da pozovem ja ujku na kafu? ;-)

  3. Što da ne? Bar da mu učiniš dan zanimljivijim.:)


Пошаљи коментар

*
*