Imaš li hiljadu i jednu noć za sve moje priče?

Hoce li mi ponestati reči?
Hoćeš li me pogubiti ili mi poštedeti život
zanesen ovim divljim plesom misli,
zarobljen svim kazivanjima onim koja ti darovah u tami?
Hoće li ti jednom dodijati boja moga glasa
i treptaj šapata tek stidljivo spalog sa mojih usana…
hoćeš li narediti da ućutim,
zatražiti da nestanem?

I hoće li me, misliš li, biti briga za to živim li
ako mi ikada ponestane tanane svile od koje,
samo za tebe,
izatkah raznobojne ćilime koje neuki stihovima nazvahu?